1909-2003
Ljubica Marić

KOMPOZITORKA
Muzika dubine duše
Dela Ljubice Marić izvodili su najveći svetski orkestri. Bila je prva žena u Srbiji koja je diplomirala kompoziciju 1929. godine i prva žena koja je dirigovala Simfonijskim orkestrom Češkog radija.
Rođena Kragujevčanka, u muzičkoj je školi završila je dva odseka – violinu i kompoziciju. Josip Slavenski ju je podučavao u kompoziciji, a studirala je na državnim konzervatorijumima u Pragu i Berlinu. U Pragu i Strazburu učila je i dirigovanje. Njena kantata za hor i orkestar „Pesme prostora“ bila je inspirisana natpisima na stećcima iz Bosne i Hercegovine, i oduševila je čuvenog ruskog kompozitora Dmitrija Šostakoviča.
Potpisavši manifest pristalica komunizma i muzike za narodne mase svog prijateljan i kolege, kompozitora, Vojislava Vučkovića, ostaje bez plodne međunarodne karijere koja je bila izvesna.
Dobitnica je Druge nagrade Vlade FNRJ (1949), Oktobarske nagrade (1957), Sedmojulske nagrade za životno delo (1965), Oktobarske nagrade za životno delo (1996) i Nagrade Stevan Mokranjac (1996).
U periodu od 1938. do 1945. godine radi kao profesor Muzičke škole Stanković, zatim od 1945. do 1967. godine kao docent i profesor Muzičke akademije u Beogradu. Dopisni član SANU postaje 1963, a redovni 1981. godine.
Ljubica Marić je prva je kompozitorka koji je od melodija crkvene muzike vizantijskog porekla oblikovala celokupnu (melodijsku i harmonsku) strukturu sopstvenih neliturgijskih dela.

Dmitrij Šostakovič
Ljubica Marić je upotrebila čitav arsenal savremene muzike da bi ostvarila visoki cilj. Ona govori iz dubine svoje duše, jasnim i impresivnim jezikom…“
Evropa ponovo otkriva muziku Ljubice Marić tek pred kraj njenog dugog i plodnog života, a publika s oduševljenjem sluša izvođenja njenih kompozicija u velikim evropskim muzičkim centrima Holandije, Nemačke i Velike Britanije. U čast njenog 90. rođendana u Amsterdamu je 1999. godine održan koncert, kojem je prisustvovala.
Zaboravili smo na snagu instinkta, na snagu neposrednosti, na snagu intuicije – talenta- istinitosti, na prvenstvo stvaralačke moći.
Svu lepotu naše oči stvaraju, a potpuna biva kad im pogled prodre u njenu sadržinu i poreklo.
Vratimo stvaralaštvo na plodnu njivu u kojoj klija i iz koje niče, vratimo se unutarnjem svetu sa bogatstvom još nepronađenim.
Važno je imati znanje, ali je još važnije sticati ga sopstvenim razlikovanjima.
Izvor: Jelena Mitrović i Sonja Bajić, Kakva ženska!, Kreativni centar, Beograd, 2018.