1906-2004
Leposava Bela St. Pavlović

slikarka, profesorka, prevoditeljka
Dvorska dama iz Gospodar Jevremove
Bliska prijateljica i dvorska dama kraljice Marije Karađorđević
Rođena je 1906. u Beogradu u uglednoj beogradskoj porodici intelektualaca, koja je stanovala u Gospodar Jevremovoj 39 još od 1882. godine. Bila je bliska prijateljica i dvorska dama kraljice Marije Karađorđević, sa kojom se sprijateljila dok je kao devojka živela u Bukureštu.
Ćerka diplomate Stevana Pavlovića, školovanje je počela u Parizu u ženskoj školi, a maturirala je 1925. u Monpeljeu.
U svet umetnosti ulazi na nagovor Bete Vukanović, čiju umetničku školu je pohađala, a potom i večernji akt kod Ilije Šobajića i vajarstvo kod čuvenog Tome Rosandića. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1929. diplomirala je francuski jezik i književnost, a na Likovnoj akademiji u Bukureštu stekla zvanje likovne pedagoškinje. Na Univerzitetu u Bukureštu studirala je rumunski jezik, književnost i folklor.
Na Filološkom fakultetu u Beogradu predavala je francuski jezik i književnost. U SANU je radila kao lektor i viši stručni saradnik za francuski jezik, bavila se prevođenjem i recenziranjem radova. Prvi put je izlagala u Umetničkom paviljonu ,,Cvijeta Zuzorić“ u Beogradu a 1934. godine u Bukureštu imala je prvu samostalnu izložbu. Dokumentovala je potresne epizode iz života u okupiranom Beogradu, kao i radnih akcija kojima su gradovi ponovno oživljavali posle rata.
Njeni stan i atelje u Jevremovoj ulici opljačkani su 1996. i tada su odneta mnoga izuzetno vredna porodična umetnička dela i njene slike.
Ono što je ostalo, sopstvena dela i porodičnu zbirku slika, poklonila je Narodnom muzeju, svoje crteže i album s umetničkim delima različitih autora Spomen-zbirci Pavla Beljanskog u Novom Sadu, porodičnu biblioteku Bogosloviji Eparhije šumadijske u Kragujevcu, porodične ikone Galeriji Matice srpske, a svoja dela Gradskoj galeriji u Višegradu.

Ima nešto što možda, o čemu ljudi ne vode računa, da narod često ne razume umetnost, ali kao za čudo, on je ne razume ali on je oseća. I nikad se narod nije prevario kad je rekao i to onaj, običan narod, ovaj neškolovani – ovo je umetnost i to ona prava. Iako ne bi umeo da objasni i kaže kako.
Izvor: Đorđe D. Pavlović, Srpski biografski rečnik, Matica srpska, Novi Sad, 2009.