1894-1962
Zora Petrović

SLIKARKA
Lepota je
u istini
Uprkos protivljenju roditelja, koji nisu želeli da im se kći bavi umetnošću, Zora upisuje studije umetnosti prvo u Beogradu, a potom u Parizu i Pešti, koja je tada bila značajan umetnički centar.
Posle diplomiranja vratila se u Beograd i radila kao nastavnica crtanja u raznim srednjim školama. Još kao mlada slikarka stavljana je u rang s našim najboljim slikarima.
Među ranim radovima ističe se Autoportret iz 1919. godine, koji predstavlja svojevrsnu prekretnicu, razilaženje sa akademizmom i pronalaženjem sopstvenog umetničkog izraza.
Zora Petrović je imala dvanaest samostalnih izložbi, od kojih je prva održana 1926. godine. Bila je članica umetničkog udruženja LADA, a potom je pristupila umetničkoj grupi „Oblik“.U vreme socrealizma njene slike nisu otkupljivane, a iznenada je penzionisana.
U vreme socrealizma njene slike nisu otkupljivane i iznenada je penzionisana..
Nakon što se 1951. godine u novinama pojavio članak o njenom slikarstvu, u kojem je podvučena veza između kolorita na slikama i naše srednjovekovne tradicije, kulturna javnost počinje da se interesuje za njen umetnički opus.
Posle 14 godina pauze organizovana je njena samostalna izložba, a već 1952. godine postaje profesorka na Akademiji likovnih umetnosti, gde je radila do kraja života.
Dobitnica je Oktobarske nagrade za 1955. godinu i Ordena rada sa crvenom zastavom 1958. godine. Dopisna članica SANU postala je 1961. godine.
Mi znamo da ne postoji samo estetska lepota. Lepota se nalazi u istini. Pošto ljudi prolaze kroz razna živtna razdoblja, cilj mi je da to zabeležim. Čovek se rodi, dete se ispunjava snagom, vene, stari i umire. Pokušavam da pratim čovekovu dramu kroz preobražavanje njegovog tela… Na primer, zrelo telo jedne žene sadrži mnoge karakteristike. Ono je slika celog života, a mnogi beže od te istine..
Izvor: Jelena Mitrović i Sonja Bajić, Kakva ženska!, Kreativni centar, Beograd, 2018.