1872-1972

Beta Vukanović

Beta Vukanović

SLIKARKA

Štiklama
preko beogradske kaldrme

Beta Vukanović je žena koja je u Beograd donela manire evropskog slikarstva. 

Rođena u Bambergu (Nemačka) kao Babeta Bahmajer, u Minhenu je završila Umetničko-zanatsku školu i Žensku akademiju a zatim dve godine učila slikanje u Parizu.

Na časovima slikanja u Minhenu zaljubila se u srpskog slikara Ristu Vukanovića. Par se ubrzo venčao i preselio u Beograd, gde je osnovao prvu slikarsku školu kroz koju su prošla mnoga značajna imena srpskog slikarstva. Kada budete u prolazu, zastanite ispred kuće u Kapetan Mišinoj 13 (arhitekte Milana Kapetanovića), u kojoj se nalazila škola i u kojoj su živeli. Ovo je bila i prva kuća u Beogradu sa oslikanom fasadom  poznata kao „Kuća sa plavim perunikama“. Iako perunika već davno nema i građevina je umnogome promenila svoj izgled nakon što je na nju pala bomba u Prvom svetskom ratu, zaslužuje da pored nje prolazimo sa divljenjem.

Kao izbeglica u Prvom svetskom ratu, Beta je s mužem stigla do Francuske, gde je bila dobrovoljna bolničarka i prevoditeljka.

Beta je naša najdugovečnija i najplodnija slikarka  doživela je 100. godinu, a od toga slikala 75 i izradila preko hiljadu slika u ulju i pastele, nekoliko stotina akvarela i mnogo karikatura, crteža i grafika. Jedna je od osnivačica udruženja LADA.

Jedna je od naših prvih karikaturistkinja i prva žena – autorka novčanice od 50 dinara.

Iako često slabog materijalnog stanja, Beta se trudila da ulaže u naredne generacije. Osnovala je nekoliko fondova iz kojih su godinama nagrađivani najbolji studenti umetničkih akademija.  Nagrada koja nosi ime Riste i Bete Vukanović i danas se dodeljuje na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu.

Tokom Drugog svetskog rata Beta Vukanović odbija da se učlani u Kulturbunda i da nacisti otkupe sva njena dela, rekavši da ne prodaje ništa i da sad živi kao i ostali Srbi.

Beta Vukanović, fotografija Arhiva Narode biblioteke

Kada sam došla u Beograd nije bilo elektrike, samo petrolej lampe. Kada smo imali prvu izložbu u Skupštini sve je bilo sa petrolejskim lampama. Bilo je puno, to je bilo nešto novo. Tri-četiri dana posle je došao kralj Milan, čuo je da je bila izložba i odmah je tražio da naše stvari nosimo u Dvor.

 Neko ne voli moderne slike.Kažu, mi hoćemo da vidimo šta je na slici. Jedna gospođa kaže sinu: Znaš, sad idemo kod gospođe Vukanović da vidiš slike. Kod nje se vidi šta je na slici.

Izvor: Jelena Mitrović i Sonja Bajić, Kakva ženska!, Kreativni centar, Beograd, 2018.

V. Ristić, Srpski biografski rečnik, Matica srpska, Novi Sad, 2009.

Život i delo

upoznajte

Velikanke srpske kulture